Crna slavonska

Crna slavonska svinja proizvod je planskog uzgoja kojeg je grof Karl Pfeiffer počeo 1860. godine križanjem krmača lasaste mangulice s nerastima berkshire pasmine. Njegov sin Leopold nastavio je križanje s nerastima Poland China pasmine, uvezenima iz SAD-a. Dugotrajnim oštrim selekcijskim radom stvorena je crna slavonska svinja.

Crna slavonska svinja se sa područja Slavonije proširila u Mađarsku i Vojvodinu. Posebno je bila cijenjena na bečkom tržištu, gdje je 1873. godine osvojila nagradu na poljoprivrednom sajmu. Crna slavonska svinja nije arhaična pasmina, već je stvorena uspješnim uzgojnim radom i odgovarala je tada postavljenom uzgojnom cilju. Introdukcijom novijih kombiniranih i mesnih pasmina broj grla crne slavonske svinje se drastično smanjio te je došao do granice biološkog minimuma. Koncem 90-tih godina 20. stoljeća, nakon uspostave matične evidencije i početka uzgojnog rada i zaštite populacije, broj grla crne slavonske svinje počeo je rasti.

Crna slavonska svinja je kasnozrela, srednje veličine i masnomesnog tipa. Jednobojna je, srednje duljine i tamno pigmentiranih papaka. Koža joj je tamno pigmentirana (pepeljastosive boje), a dlake rijetke, potpuno crne i ravne. Glava je dugačka, konkavnog profila, s poluklapavim ušima. Visina grebena je oko 68 cm, a težina odrasle svinje 270 kg. Crna slavonska svinja tradicionalno se hranila na šumskoj ispaši (žirenje) i na pašnjacima, a tov je završavao kukuruzom. Dobro iskorištava hranu lošije kvalitete i pokazuje dobru otpornost na teške uvjete držanja. Pogodna je za ekstenzivan i poluintenzivan način držanja. Spolno dozrijeva s godinu dana i obično prasi 7-10 prasadi.

Crna slavonska svinja - broj uzgajivača, veličina matične populacije, Ne i stupanj ugroženosti (FAO 1995; FAO 2013 *)