Paška ovca je nastala na području otoka Paga na kojemu ju i danas uzgajaju. Nastala je dugogodišnjim oplemenjivanjem autohtone otočke pramenke s ovnovima pasmine Negretti i Bergamo. Uz navedene pasmine, na formiranje paške ovce znatno je utjecala i talijanska pasmina Gentile di Puglia. Posljednjih nekoliko desetljeća na otoku Pagu ovce uzgajaju prvenstveno radi proizvodnje mlijeka koje se prerađuje u glasoviti, punomasni, tvrdi ovčji Paški sir. Uz mlijeko, od paških ovaca dobiva se i janjad prepoznatljiva po maloj masi trupa (od 5 do 9 kg) te mesu izvrsne kakvoće izuzetno traženom na našem tržištu paškoj janjetini. Visoka koncentracija soli u tlu, kao i česte posolice, izravno utječu na strukturu i kvalitetu vegetacije, a preko nje odražavaju se na kakvoću mlijeka i mesa.
Trup paške ovce je skladno građen, s osrednje izraženim dubinama i širinama. Današnje paške ovce imaju veći tjelesni okvir i tjelesnu masu u odnosu na prijašnja istraživanja (prije 50 i više godina). Vrat paških ovaca je srednje duljine i mišićavosti. Greben je vidno izražen i nešto niži od križa te se leđna linija blago penje prema nazad. Noge su čvrste i jake, besprijekorno koordiniranih pokreta i najčešće donji dijelovi nisu prekriveni vunom. Papci su čvrsti i pravilni. Glava je srednje veličine, plemenitog izgleda i dobro dimenzionirana. Profil lica u ovaca je ravan, a u ovnova blago ispupčen. Oči su poprilično velike, ispupčene, živahne i sjajne. Uši su srednje veličine, polustršeće, većinom prekrivene bijelom dlakom. Ovce su najčešće bez rogova, dok ovnovi uglavnom imaju čvrste i dobro razvijene rogove. Rep paške ovce je prilično dug i nerijetko seže do ispod skočnog zgloba. Tijelo je prekriveno zatvorenim do poluzatvorenim runom miješane vune. U pojedinih grla runo je nešto otvorenije što potvrđuje navode da je izvorno paška ovca bila pramenka. Najveći broj ovaca je bijele boje, a pojava crnih primjeraka ili bijelih s tamnijim primjesama je rijetka (2 – 3%).
Paška ovca - broj uzgajivača, veličina matične populacije, Ne i stupanj ugroženosti (FAO 1995; FAO 2013*)
| God. | Br. uzgaj. | Br. muš. jed. | Br. žen. jed. | Ne | Stupanj ugrož. |
|---|---|---|---|---|---|
| 2009 | 55 | 152 | 3.518 | 582,82 | Potenc. ugrož. |
| 2010 | 55 | 151 | 3.313 | 577,67 | Potenc. ugrož. |
| 2011 | 53 | 218 | 4.143 | 828,41 | Potenc. ugrož. |
| 2012 | 53 | 196 | 3.910 | 746,58 | Potenc. ugrož. |
| 2013 | 53 | 186 | 4.152 | 712,10 | Potenc. ugrož. |
| 2014 | 52 | 188 | 3.934 | 717,70 | Potenc. ugrož. |
| 2015 | 50 | 173 | 4.388 | 665,75 | Potenc. ugrož. |
| 2016 | 49 | 135 | 3.681 | 520,90 | Potenc. ugrož. |
| 2017 | 52 | 245 | 4.774 | 932,16 | Potenc. ugrož. |
| 2018 | 51 | 123 | 4.292 | 478,29 | Potenc. ugrož. |
| 2019 | 51 | 180 | 4.629 | 693,05 | Ranjiva* |
| 2020 | 34 | 80 | 4.178 | 313,99 | Ranjiva* |
| 2021 | 35 | 80 | 3.990 | 313,71 | Ranjiva* |
| 2022 | 34 | 78 | 3.892 | 305,87 | Ranjiva* |