Dalmatinski pas

Porijeklo dalmatinskog psa zasnovano je na slikama i zapisima iz crkvenih kronika 16. do 18. stoljeća. Thomas Pennant u svom djelu „Synopsis of Quadrupeds“ iz 1771. godine opisao je ovu pasminu kao samostalnu i nazvao ju „Dalmatian“, te naveo da joj je domovina Dalmacija. FCI (Fédération Cynologique Internationale) objavljuje prvi standard za dalmatinskog psa 07. travnja 1955. godine pod nazivom „Dalmatiner Jagdhund“ – Dalmatinski gonič. FCI standard Br. 153; FCI klasifikacija: Skupina 6. – Goniči, krvosljednici i srodne pasmine; Sekcija 3. Srodne pasmine / bez radnog ispita.

Glava je mezocefalna, prizmatičnog oblika sa visećim uškama. Tijelo je pravokutnog oblika, snažno, mišićavo sa karakterističnom točkastom obojenošću i izraženom razlikom između spolova. Elegantnog je gibanja i ima nagone goniča. Mirne je naravi, prijateljskog raspoloženja, blag i vjeran, samostalan i vrlo lako odgojiv. Nije agresivan, nervozan, plah ni suzdržan. Izrazito voli vodu i kretanje u prirodi.

Uzgaja se na cjelokupnom području Republike Hrvatske.

Dalmatinski pas, veličina matične populacije, Ne i stupanj ugroženosti (FAO 2013)

God.Br. muš. jedinkiBr. žen. jedinkiNeStupanj ugrož.
2020200200400Ugrožena
2021504088,89Kritična
2022504088,89Kritična