Pčele

Medonosna pčela, Apis mellifera, izvorno je nastala na području Europe, Afrike i Bliskog istoka. Kroz povijest je utjecaj čovjeka na život pčela bio malen i vjerojatno samo od lokalnog značenja. U različitim su se regijama pod utjecajem klime, flore i prirodnih neprijatelja pojedine skupine pčela izmijenile i prilagodile lokalnim uvjetima, kao što je to slučaj s ostalim divljim životinjama ili biljkama.

Siva pčela (Apis mellifera carnica) se nakon posljednjeg ledenog doba proširila iz južne Europe do Jadranskog mora te kroz panonsku nizinu, a širenje na sjeverozapad zaustavile su Alpe. Siva pčela je nastala na prostoru gdje su klimatske prilike uvjetovane jakim kontinentalnim strujanjima koja rezultiraju dugim i oštrim zimama, te vrućim ljetima. U takvim uvjetima ustalile su se i glavne odlike ove pasmine pčela: vitalnost i brza, energična reakcija na svaku promjenu u prirodi. Pod utjecajem različitih okolišnih i klimatskih uvjeta na određenim područjima su se razvili posebni tipovi sive pčele (ekotipovi), čije se posebnosti potvrđuju morfometrijskim i molekularnim metodama.

Siva pčela je morfološki prepoznatljiva u usporedbi s drugim europskim pasminama.  Značajne odlike sive pčele jesu u njezinom mirnom ponašanju i u usporedbi s drugim pasminama, daleko manjem obrambenom nagonu. Uz to je vrlo uspješna u umjerenom i hladnom klimatskom području. Prezimljuje u malim zajednicama, te su joj za zimu potrebne daleko manje zalihe hrane nego u drugih pasmina.

Prema broju zajednica siva pčela u Hrvatskoj nije ugrožena, međutim zbog specifičnosti parenja treba zaštititi cijelo područje od unošenja drugih pasmina pčela. Uz to, potrebna je dodatna briga zbog ugroženosti pčela novim bolestima i štetnicima, promjenama klime te stanjem okoliša.