Tornjak

Gotovo izumrli potomci genetski homogenih, autohtonih arhaičnih tipova ovčarskih pasa bili su temeljna populacija za obnovu pasmine „tornjak“. Psi koji su spadali u tu prvotnu populaciju obitavali su na planinskim područjima Bosne i Hercegovine i Hrvatske i okolnim dolinama. Kao bosansko-hercegovačko-hrvatska pasmina prvi put se spominje u pisanim dokumentima 1067. i 1374. godine. Sustavno spašavanje pasmine od izumiranja započelo je 1972. godine, a kontinuirani čistokrvni uzgoj počeo je 1978. godine. Danas se pasminska populacija sastoji od brojnih, čistokrvnih pasa selektiranih tijekom niza generacija na području Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Tornjak je velik i snažan pas, dobrih proporcija i okretan, gotovo kvadratičnog tijela obraslog dugom i gustom dlakom. Stabilnog je raspoloženja, ljubazan, odvažan, poslušan, inteligentan, pun dostojanstva i samopouzdanja. Koristi se za čuvanje i zaštitu stoke, a uzgaja se na području cijele Republike Hrvatske.

FCI standard Br. 355; FCI klasifikacija: Skupina 2. – Pinčeri i šnauceri – Molosoidne pasmine – Švicarski planinski i stočarski psi; Sekcija 2.2. Planinski tip, datum priznavanja 23. studeni 2017. godine.

Tornjak, veličina matične populacije, Ne i stupanj ugroženosti (FAO 2013)

God.Br. muš. jed.Br. žen. jed.NeStupanj ugrož.
20206305701.197Ugrožena